Ljubav Moja Mila/My Dear* Love

Čulo se jasno i snažno. Sa svakim otkucajem tvoga srca, moje je kucalo još jače. Da li sam te oduvek volela? Jedno znam sigurno, zaljubila sam se u tebe dok si još bila želja.

Tvoj prvi stisak ruke, prvi pogled koji govori milion reči i u kome se ogleda čitav Univerzum i sve zvezde nebeske sijaju punim sjajem kao da kažu – ja sam nešto posebno, jedinstveno, moja ljubav će promeniti sve. O da, promenila je, ni ne slutiš koliko! Mene najviše…

Ljubav sve menja. Ljubav je naš put do večnosti.

Obećavam ti, neću te nikada posedovati. Naša će ljubav biti slobodna, osvajati vrhove, ali znaj da ćeš u mome srcu uvek imati dom.

Molim te samo, sačuvaj u sebi komadić moje večnosti i taj osmeh beskrajni.

/

You could hear it clearly and strong. With every beat of your heart, mine was beating even harder. Did I love you since forever? I know one thing for sure, I fell in love with you when you were only a wish.

The first grip of your hand, the first look that speaks a million words and in which the entire Universe mirrors itself, and all the stars in the sky shine in their full splendor saying – I am something special, unique, my love will change everything. Oh yeah, it did change, you can’t even imagine how much! Mostly me…

Love changes everything. Love is our road to eternity.

I promise you I will never own you. Our love will be free, conquer the peaks, but know that within my heart you will always have a home.

Please, I beg you though, keep the bit of my eternity inside you and that infinite smile.

*Word Dear translated in Serbian Mila is used both as an adjective and as a girl name

Čiji smo/Who do we belong to

Držim na rukama to milo telašce, taj život što zavisi od mene, ali mi ne pripada. Prisećam se sve češće svog odnosa sa roditeljima i koliko sam im se malo poveravala, kako sam, čini mi se, u mnogim stvarima bila sama i boli me sama pomisao da neću deliti život mojih ćerki u svakom njihovom udahu i koraku… I znam da su moje samo u ljubavi koju delimo, a njihovi životi su samo njihovi, pozajmljeni od večnosti.

/

I hold in my arms that sweet little body, that life that depends on me, but does not belong to me. I recollect more often the relationship I had with my parents and how little did I confide to them, it seams to me that I was alone in so many instances and just the thought that I will not share the life of my daughters in every breath they take and every step of their way hurts me… And I know that they are mine only in love that we share, and their lives are just theirs, derived from eternity.

I kada nije potrebna, majka je uvek poželjna…/ Even when not needed, a mother is always welcomed…

Kada prvi put zakoračiš u novi život, probijajući se prvim bojažljivim udahom u naručje majke, objavljujući na sva zvona, snažnim plačem – ja sam tu, pokaži mi, nauči me, vodi me, voli me!

To je trenutak u kome se rodi nešto što je teško opisati, teško je i shvatiti, ali je lako prihvatiti. Vanvremenska, neraskidiva veza dve duše, dva života; rađa se čovek, nastaje majka i ceo svet se menja.

Majka sam sada već dve devojčice. Prvi put kada sam tu misao konstatovala, nasmejala sam se u sebi poput neke šiparice, hihihi, ja majka, majka dvoje dece, to zvuči tako ozbiljno! Pogledam se u ogledalo i vidim sebe, ali to više nisam samo ja, sada sam i žena i majka i rastem ispunjena tom mišlju kao što rastu i ove grudi majčinske, svakim danom sve više.

Kada sam prvi put postala majka plakale smo i beba i ja, ja često i više nego ona, a sada, kao iskusna majka, plačem više u sebi, pa se brzo trgnem i prisetim da nemam kad da plačem, da je to samo trenutak nerazumevanja koje će proći.

I tako mnoge stvari ostaju za kasnije, ostavljajući više mesta za ljubav, nežnost, razumevanje i igru.

Hvala ti Bože na majkama (hvala i tebi mama što si baš moja mama), a hvala ti i na deci (ne znam šta bih bez njih, ustvari znam, ali sa njima život dobija još jednu dimenziju sa kojom ništa ne može da se poredi).

/

When you make that very first step into a new life, breaking through into the mother’s embrace with your first trembling breath, proclaiming to the world with that powerful cry of yours – here I am, show me, teach me, lead me, love me!

In that moment, something hard to explain, hard even to conceive, yet easy to accept, is born. A timeless, unbreakable bond of two souls, two lives; a human being is born, one becomes mother and the whole world changes.

Now I am already a mother of two little girls. The first time I had acknowledged that thought, I laughed to myself like a silly girl, me a mother, hihihi, a mother of two sounds so serious! I look at the mirror and I see me, only that’s not just me now, now I am a women as well as a mother and I rise filled with that thought like these motherly breasts of mine, more and more with each day.

When I had my firs baby, we both cried, me often more than her, and now as an experienced mother I cry on the inside, then quickly pull myself together and remember that I have no time to cry, that it is just a moment of misunderstanding that shall pass.

And so there it is, a lot of stuff is left for later, leaving more space for love, tenderness, understanding and fun.

Thank you God for mothers (thank you mom for being my mom), and thank you for the kids too (I don’t know what I would do without them, well, actually I do know, but with them a life gets a new dimension that’s beyond compare with everything else).

 

Tata

Koliko se snage i ljubavi krije iza reči tata?

Obično je majčinska ljubav ta o kojoj se govori kao simbolu univerzalne, bezuslovne ljubavi, ali za jednu devojčicu ljubav oca je sve, ceo njen svet se gradi na toj ljubavi.

Ja sam tatina ćerka; imam njegove oči, njegov stas, njegov hod… Povlačim se u sebe i ćutim kad me nešto tišti, baš kao i on. Volim iskreno i duboko i verujem u dobro u ljudima, i o poštenju i o doslednosti naučila sam od njega. On je bio heroj mog detinjstva, koji zna sve i može sve.

Naučio me je da pitam, da tražim odgovore. Sećam se svih naših šetnji kroz prirodu… Koji je ovo cvet, koje je ono drvo, gde žive životinje, koji su datumi i mesta značajni za istoriju, za naš narod… Probudio je u meni večitu žeđ za znanjem, ljubav prema životinjama i prirodi, potrebu za samostalnošću…

Pamtim sve njegove lekcije, a bilo je i onih malo grubljih, sirovijih, koje su ipak našle mesto u mom odrastanju.

Nema snažnije stvari od očevog zagrljaja i nema veće stvari od ljubavi jedne devojčice prema svom tati.

Jedan trenutak u životu

Realize deeply that the present moment is all you ever have. Eckhart Tolle

U trenutku kada sam postala zaista svesna da ću za par meseci postati majka, prva misao me je odvela u moje detinjstvo, u naručje majke. To je bio trenutak kada se sva snaga, sva veličina, sva ljubav svih majki pre mene pretočila u jedan savršeni momenat u kome sam prvi put razumela značenje te tako često i olako izgovarane reči, koje se ne može objasniti, mora se doživeti.

Miriše mamina kuhinja, kao nikada do sada. Miriše nostalgija. Najbolji je sadašnji trenutak, znam to i osećam, ipak zaplovim ponekad po nekim prošlim vremenima… Odrastemo ostajući deca celoga života, strepimo od pogrda i prekih pogleda, žudimo za rečima odobravanja, razumevanja, za ljubavlju besprekornom, punom prihvatanja. Mirišu dunje mog detinjstva. Tople ruke što su me kroz život vodile. Napijem se vode sa tog izvora sećanja i krenem putem slobode… Dolazi vreme promena, vreme da stope mojih koraka ispune meke, bose, dečije nožice…