Month: March 2016

Ljubav je važna / Love is essential

Published on by okeanzivota/theoceanoflifeLeave a comment

Ceo svet može da vas voli, ali vas ta ljubav neće usrećiti. Ono što će vas usrećiti jeste da podelite svu ljubav koja se krije u vama. To je ljubav koja je važna.

The whole world can love you, but that love will not make you happy. The thing that will make you happy is to share all the love hidden within you. That’s the love that matters.

Don Miguel Ruiz

Znaš onaj momenat kada voljena osoba uđe u prostoriju i ona sva zablista, jednostavno sve se ozari, a najviše ti sam. To je trenutak kada vreme uspori svoje disanje, kada sve što radiš, radiš bez napora, bez umora, bez bola, sve je u savršenoj harmoniji. On ti prilazi, spušta dah na tvoje usne, kao da se budiš iz stogodišnjeg sna i više nikada ne moraš da zažmuriš, jer tvoj san je java.

U ljubavi želim bajku! Želim da dotaknem sve svetle trenutke života, da se ogrejem o čestice prefinjene, tanane sreće, koje vidimo samo ja i moja zaljubljena duša. Želim da se ogledam u očima lepšim od svake lepote, sjajnijim od bisera i većim od svake dobrote. Hrabriju, pametniju, bolju osobu od sebe tražim, da je volim i da svetlim u trenucima čiste sreće u njegovoj duši od ljubavi što plamti, što stvara život i tka san o nas dvoje i večnoj sreći, jer smo jedno drugom sve, i dan i noć i zvezde i sunce i pun mesec u tamnoj noći…

Ljubav je sve.

/

You know that moment when your loved one enters the room and the whole room lights up, everything simply shines, and you the most. In that instant the time slows its breathing and everything that you are doing, you do it effortlessly, tirelessly, painlessly, with everything in a perfect harmony. He approaches, leans his breath on your lips, it’s like you are waking up from the hundred years of sleep and you don’t have to close your eyes ever again, because your dream is now reality.

From love, I want a fairytale! I want to touch all the bright moments of life and to warm up on that refined particles of tiny happiness visible only to me and my soul in love. I wish to mirror myself in the eyes more beautiful than any beauty, shiner than pearls and greater than any kindness. I look for braver, smarter, better person than I am, to love and to shine in the moments of pure bliss in his soul flaming with love, that creates life and weaves the dream about the two of us and the eternal happiness, for, one to another we are everything, the day and the night and the stars and the sun and full moon in the darkest night…

Love is all.

Tijana Stupljanin

Zlatna sredina / Golden middle

Published on by okeanzivota/theoceanoflifeLeave a comment
Za sve je u životu potrebna širina. I da se misli i da se voli i da se shvati i razume, i da se čovek oslobodi ovozemaljskih stega. Uzleteti i ostati negde između duha i tela, putenosti i večnosti. “Sve što činiš čini u slavu Boga.” Lepo zvuči, a možda je i moguće. Ako bismo  dušu poistovetili sa božanskim, kao nečim što je bezgranično, besmrtno i bezgrešno, onda bi recept bio jednostavan: hrani svoju dušu i bićeš bliže Bogu. A šta sa telom? Ništa ne postoji uzalud. Sredina se nameće kao jedino rešenje. Svemu naći meru. Sve što telo traži, mora da ima svoj oslonac ili svrhu u duši, da bi postojala ravnoteža. Nije to ni tako teško kao što na prvi pogled možda izgleda. Jer kada bi samo hranili i zadovoljavali telo, možda bismo neko vreme mislili da nam je super, ali vremenom bismo shvatili, tj. priznali sebi da hranimo prazninu koja postaje sve veća, na mestu gde je nekada obitavala duša. Zato ima puno ljudi koji naizgled imaju sve, ali nisu srećni, ili jesu, naizgled.
 
Duša bez tela može, a može li telo bez duše? Moje je mišljenje da je svaka forma bez sadržine beskorisna i glupa, a sve što postoji ima svoju svrhu i smisao…
 
Jasno je da mora postojati i duh i telo, tama i svetlo, noć i dan, dobro i loše, radost i tuga… To je život koji traje uprkos svemu. Uništenje i stvaranje, i čovek u središtu svega. Bog nam je zato dao i dušu i telo, da naučimo da balansiramo, da ne dozvolimo telu da pokvari dušu. Za to je potrebno iskustvo i sloboda duha, moć saznanja i samospoznaje, otvorene oči ali i srce. Istina je jedna: jedan čovek, jedna duša, jedan život, jedna sudbina, jedan smisao za svakoga od nas. Kad pronađeš svoj smisao reći ću ti ko sam.

/

Everything in life require width. For thinking and loving and for understanding and comprehending and for freeing oneself from the earthly restraints. Take off and stay somewhere between the spirit and the body, sensuality and eternity. “Everything you do is done for the glory of God.” Sounds nice, and maybe it’s possible. If we would identify the soul with the divine, as something that is boundless, immortal and sinless, then the recipe would be simple: feed your soul and you will be closer to God. And what about the body? Nothing exists in vain. The environment is imposed as the only solution. Find a measure in everything. Everything that the body seeks must have its support or purpose in the soul, so there would be the balance. It’s not even as difficult as it may seem at first glance. Because if we would just feed and satisfy the body, we might think that it is great for a while, but in time we would understand, that is, admit to ourselves that we are feeding a void that is growing in a place where the soul once resided. That’s why there are a lot of people who seem to have everything, but they are not happy, or seemingly are.

A soul without a body can exist, but can a body be without a soul? It is my opinion that every form without content is useless and stupid, and everything that exists has its purpose and meaning…

It is clear that there must be the spirit as well as the body, the darkness and the light, the night and the day, the good and the bad, the joy and the sorrow… It is a life that goes on in spite of everything. Destruction and creation and the man at the center of everything. That is why God gave us both the soul and the body, to learn to balance, not to allow the body to corrupt the soul. This requires experience and freedom of spirit, the power of knowledge and self-understanding, open eyes but also an open heart. There is the one truth: one man, one soul, one life, one destiny, one meaning for each of us. When you find your meaning I’ll tell you who I am.

Tijana Stupljanin

Tata

Published on by okeanzivota/theoceanoflifeLeave a comment

Koliko se snage i ljubavi krije iza reči tata?

Obično je majčinska ljubav ta o kojoj se govori kao simbolu univerzalne, bezuslovne ljubavi, ali za jednu devojčicu ljubav oca je sve, ceo njen svet se gradi na toj ljubavi.

Ja sam tatina ćerka; imam njegove oči, njegov stas, njegov hod… Povlačim se u sebe i ćutim kad me nešto tišti, baš kao i on. Volim iskreno i duboko i verujem u dobro u ljudima, i o poštenju i o doslednosti naučila sam od njega. On je bio heroj mog detinjstva, koji zna sve i može sve.

Naučio me je da pitam, da tražim odgovore. Sećam se svih naših šetnji kroz prirodu… Koji je ovo cvet, koje je ono drvo, gde žive životinje, koji su datumi i mesta značajni za istoriju, za naš narod… Probudio je u meni večitu žeđ za znanjem, ljubav prema životinjama i prirodi, potrebu za samostalnošću…

Pamtim sve njegove lekcije, a bilo je i onih malo grubljih, sirovijih, koje su ipak našle mesto u mom odrastanju.

Nema snažnije stvari od očevog zagrljaja i nema veće stvari od ljubavi jedne devojčice prema svom tati.

Dugme

Published on by okeanzivota/theoceanoflifeLeave a comment

Svih oblika i dimenzija. Može biti i malo i veliko, najčešće je okruglo, ali moze biti i kockasto, srcasto, leptirasto, cvetno, u obliku kuce ili mace, bubamare i šišarke, ma može biti kakvo poželiš.

U  plehanoj kutiji od nekog davno pojedenog keksa, puno raznih, šarenih dugmića! Obožavala sam da ih prebiram i uparujem, smišljam priče kao da su stvarni, spajam i čitave porodice dugmića i nikad dosta igre. Baba i deda su mi pričali kako su oni u svoje vreme dobijali batine ako ih neko vidi da se igraju sa dugmićima. Kao i mnoge stvari u to posleratno vreme i dugmići su bili deficitarni, smatrani su za neku dragocenost. Mozda smo ih zato mi imali toliko da ih ne možemo potrošiti ni za dva života, osim ako neko u porodici ne počne da šije ili kreira razne stvari i predmete pa iskoristi to šarenilo za svoje maštarije.

A danas, danas su deficitarni samo dobri ljudi, svega ostalog ima i previše.

Jedan trenutak u životu / One moment in life

Published on by okeanzivota/theoceanoflifeLeave a comment

Duboko spoznajte da je sadašnji trenutak sve što ikada imate. – Ekart Tol

Realize deeply that the present moment is all you ever have.  – Eckhart Tolle

U trenutku kada sam postala zaista svesna da ću za par meseci postati majka, prva misao me je odvela u moje detinjstvo, u naručje majke. To je bio trenutak kada se sva snaga, sva veličina, sva ljubav svih majki pre mene pretočila u jedan savršeni momenat u kome sam prvi put razumela značenje te tako često i olako izgovarane reči, koje se ne može objasniti, mora se doživeti.

Miriše mamina kuhinja, kao nikada do sada. Miriše nostalgija. Najbolji je sadašnji trenutak, znam to i osećam, ipak zaplovim ponekad po nekim prošlim vremenima… Odrastemo ostajući deca celoga života, strepimo od pogrda i prekih pogleda, žudimo za rečima odobravanja, razumevanja, za ljubavlju besprekornom, punom prihvatanja. Mirišu dunje mog detinjstva. Tople ruke što su me kroz život vodile. Napijem se vode sa tog izvora sećanja i krenem putem slobode… Dolazi vreme promena, vreme da stope mojih koraka ispune meke, bose, dečije nožice…

/

At the moment when I got to be really aware that I would become a mother in a couple of months, the first thought I had has taken me to my childhood, to my mother’s arms. It was a moment when all the strength, all the greatness, all the love of all the mothers before me was transformed into one perfect moment in which I for the first time understood the meaning of that so often and lightly spoken word, that cannot be explained, it must be experienced.

Like never before it smells like mom’s kitchen. It smells like nostalgia. The present moment is the best, I know and feel it, yet I sail sometimes through some past times… We grow up remaining children all our lives, we dread ragging and harsh looks, we long for words of approval, understanding, for impeccable love, full of acceptance. It smells like the quinces of my childhood. The warm hands that guided me through life. I drank water from that source of memory and I set out on the path of freedom… The time of change is coming, the time for the footsteps of my steps to be filled with soft, bare, children’s feet…

Tijana Stupljanin