Dugme

Svih oblika i dimenzija. Može biti i malo i veliko, najčešće je okruglo, ali moze biti i kockasto, srcasto, leptirasto, cvetno, u obliku kuce ili mace, bubamare i šišarke, ma može biti kakvo poželiš.

U  plehanoj kutiji od nekog davno pojedenog keksa, puno raznih, šarenih dugmića! Obožavala sam da ih prebiram i uparujem, smišljam priče kao da su stvarni, spajam i čitave porodice dugmića i nikad dosta igre. Baba i deda su mi pričali kako su oni u svoje vreme dobijali batine ako ih neko vidi da se igraju sa dugmićima. Kao i mnoge stvari u to posleratno vreme i dugmići su bili deficitarni, smatrani su za neku dragocenost. Mozda smo ih zato mi imali toliko da ih ne možemo potrošiti ni za dva života, osim ako neko u porodici ne počne da šije ili kreira razne stvari i predmete pa iskoristi to šarenilo za svoje maštarije.

A danas, danas su deficitarni samo dobri ljudi, svega ostalog ima i previše.

Jedan trenutak u životu / One moment in life

Duboko spoznajte da je sadašnji trenutak sve što ikada imate. – Ekart Tol

Realize deeply that the present moment is all you ever have.  – Eckhart Tolle

U trenutku kada sam postala zaista svesna da ću za par meseci postati majka, prva misao me je odvela u moje detinjstvo, u naručje majke. To je bio trenutak kada se sva snaga, sva veličina, sva ljubav svih majki pre mene pretočila u jedan savršeni momenat u kome sam prvi put razumela značenje te tako često i olako izgovarane reči, koje se ne može objasniti, mora se doživeti.

Miriše mamina kuhinja, kao nikada do sada. Miriše nostalgija. Najbolji je sadašnji trenutak, znam to i osećam, ipak zaplovim ponekad po nekim prošlim vremenima… Odrastemo ostajući deca celoga života, strepimo od pogrda i prekih pogleda, žudimo za rečima odobravanja, razumevanja, za ljubavlju besprekornom, punom prihvatanja. Mirišu dunje mog detinjstva. Tople ruke što su me kroz život vodile. Napijem se vode sa tog izvora sećanja i krenem putem slobode… Dolazi vreme promena, vreme da stope mojih koraka ispune meke, bose, dečije nožice…

/

At the moment when I got to be really aware that I would become a mother in a couple of months, the first thought I had has taken me to my childhood, to my mother’s arms. It was a moment when all the strength, all the greatness, all the love of all the mothers before me was transformed into one perfect moment in which I for the first time understood the meaning of that so often and lightly spoken word, that cannot be explained, it must be experienced.

Like never before it smells like mom’s kitchen. It smells like nostalgia. The present moment is the best, I know and feel it, yet I sail sometimes through some past times… We grow up remaining children all our lives, we dread ragging and harsh looks, we long for words of approval, understanding, for impeccable love, full of acceptance. It smells like the quinces of my childhood. The warm hands that guided me through life. I drank water from that source of memory and I set out on the path of freedom… The time of change is coming, the time for the footsteps of my steps to be filled with soft, bare, children’s feet…

Tijana Stupljanin