Budi posmatrač / Be the observer

Zatvori oči i kreni. Opipavaj u svom ritmu svoje unutrašnje biće, dok ne stigneš do onog udobnog, savršenog mesta gde je sve dobro, lepo, toplo i beskrajno. Nekome pomaže da se zamisli na svom omiljenom mestu, neko se priseća svog najlepšeg momenta sa nekim koga voli, neko poslednjeg trenutka sreće, šta god pomaže u redu je. Kada smo na tom našem mestu, dišemo fino, lagano, počinjemo da primećujemo kako nam srce kuca i tu počinje posmatranje…

Posmatramo sve što se dešava, u nama, na nama, oko nas. Sve je kao na filmskom platnu, a mi smo u udobnoj stolici, opušteni, ali budni, gledamo film.

Postoje različite tehnike, razni učitelji, ali to je ukratko suština meditacije, sedeti u miru i tišini sa sobom i svojim okruženjem i samo posmatrati sve doživljaje kao da nisu naši. Primećuješ, naravno, naleteo je povetarac, mačka je zamjaukala, deca su izašla na odmor, komšija se tušira, utrnula ti je noga, postaje vruće i sl… Suština je da nas ti doživljaji ili događaji ne pogađaju, da ne izazivaju osećanja i misli.

Naravno da nije lako biti samo posmatrač sebe i svog života. Potrebna je vežba, kao za bilo koju veštinu, i upornost. Možda je neko uspeo iz prve? Ja nisam, razmišljala sam uvek puno i o svemu, a kada i uspem da utišam misli iskočila bi neka pesma koje nisam mogla da se otarasim. Srećom, imala sam dobrog učitelja i vežbala sam u kontinuitetu. Iako ne meditiram često, puno mi znači što brzo mogu da stignem na to svoje sveto mesto gde je sve savršeno mirno i ispunjeno ljubavlju, a iz takve pozicije i tihog uma, svaka situacija izgleda bolje i rešenja dolaze brže.

Često u životu ne vidimo šumu od drveća, a često je potrebno iskoračiti iz događaja koji nas okupira i što je više emocija u tom događaju i što su emocije jače, to nam je taj iskorak potrebniji da bismo sagledali širu sliku, umirili osećanja i svoje misli i doneli odluku iz srca, tj. centra svog bića. Takva odluka će možda podići nekoliko leptirića u stomaku, ali nas neće uzburkati, prosto će nam leći i otvoriće se nova vrata i prozori sa svežim izborima i beskrajnim mogućnostima.

/

Close your eyes and let’s go. In your own rhythm feel your inner being, until you reach that cozy, perfect place where everything is good, beautiful, warm and endless. For some people it helps to imagine their special place, for someone it is a memory of a wonderful moments spent with someone they love, others think about the last time they were happy, whatever helps it is fine. When we are at that place of ours, we breathe nicely, slowly, we start to notice our heart beats and that’s where the observation begins…

We observe everything that happens inside of us, on our body, around us. Everything is as on a movie screen and we are in a comfy chair, relaxed but awake, watching a movie.

There are different techniques and various teachers, however this is in short the essence of meditation, sitting in peace and quiet with oneself and the surroundings and merely observe experiences as if they do not belong to us. You will notice, of course, the breeze just went by, the cat meowed, the kids just went out on a school break, the neighbor is taking a shower, your leg just went numb, it is getting pretty warm and so on… The key is not to give those experiences and occurrences a significance, don’t allow them to trigger any emotions or thoughts.

Being just an observer of yourself and your life is not an easy task for sure. It takes practice and endurance, as any skill. Maybe someone has succeeded right away? I did’t, I was always thinking about everything and anything, and even when I managed to calm my brain down, a song would pop up out of nowhere and just refused to go away. Luckily, I had a great teacher and I was practicing continuously. Although I do not meditate often, it means a world to me that I can swiftly reach that holy place of mine, where everything is perfectly calm and filled with love, and from such a perspective and a quiet mind, every situation looks better and the solutions come faster.

More often in our lives we fail to see the forest for the trees and many times it is necessary to step out from the event that occupies us. The more emotional the event is and the stronger the emotions are, there is a greater necessity to make that step and perceive the bigger picture, calm down our emotions and thoughts and make a decision from within our heart i.e. from the center of our being. That kind of decision will, perhaps, rise a few butterflies in our stomach, but it will never upset us, it will simply fall into place and open up a new doors and windows of fresh choices and infinite possibilities.

Život je stvar izbora/Life is a matter of choice

Nijedan put kojim se zaputimo u životu nije uzaludan, niti je izabran slučajno i bez razloga. Iz svega učimo i u svemu treba da vidimo smisao – širu sliku. Sve ima svoje značenje i mesto na našem putovanju. Ponovo se vraćam stazom znakova pored puta

Jedan profesor mi je jednom rekao da sami biramo kakvi ćemo biti. Zamislila sam se tada nad tom rečenicom i puno toga shvatila. Ništa nije dato, mi možemo uticati na sve da se promeni i dobije željeni oblik.

Počnimo oblikujući sebe, onako kako želimo, kako će nam biti lagodno u sopstvenoj koži. Počnimo sa tim željenim životom sada, ne čekajući idealne uslove ili da se nešto samo od sebe pojavi. Postavimo sami prilike, iznesimo svoje karte na sto – get dressed for success, a ostalo možemo prepustiti Bogu/Univerzumu/Životu…

Samo usklađeni sa samim sobom možemo promeniti svoj svet. Sami biramo reči kojima ćemo ispisati knjigu svoga života.

Sa verom i ljubavlju živimo život bez straha, do poslednjeg daha.

/

Neither path that we choose in life is in vain, nor it is chosen randomly and with no reason. We learn from everything and we should see sense in everything – the big picture. All the things have their place and meaning along our journey. I return again to the lane of the signs aside the road…

A professor once said to me that we ourselves choose the way we are going to be. That sentence got me thinking and I learned a lot from it. Nothing is ever written in stone, we can influence everything to change and get the desired form.

Let’s start with shaping ourselves, the way we want, in a way that we feel most comfortable with in our own skin. Let’s start that desired life right away, let’s not wait for perfect circumstances or for things just to happen. We can make our own chances, set out our cards on the table – get dressed for success, and the rest put into the hands of God/Universe/Life…

Only aligned with our self we can change our world. We alone choose the words with which we will write the book of our life.

With faith and love we live our life with no fear, until the last breath.

 

Ogledalo/The Mirror

 Magic mirror on the wall, who is the fairest one of all?

– The Brothers Grimm, “Snow White”

Magično ogledalce moje, reci na svetu najlepši ko je?

– Braća Grim, “Snežana i sedam patuljaka”

Kada izađeš iz sebe i pogledaš se tuđim očima, da li ti se sviđa osoba koju gledaš? Odgovor uvek treba da bude DA!

Osnovno pravilo – Ne trudi se da budeš onakav kakav misliš da ćeš se drugima svideti! Nikada nećeš postići da se svima svidiš i da te svi cene i vole.

Drugo osnovno pravilo – Trudi se uvek da budeš onakav kakav ćeš se sebi svideti.

Jedina osoba sa kojom treba da se poredimo je naš ideal o sebi samima. To je onaj superheroj koji se krije negde u našoj podsvesti, a od koga crpimo snagu, elan, samopouzdanje, hrabrost i sve one osobine koje su nama važne i kojima stalno stremimo.

Možda jedino iskreno prijateljstvo je ono sa samim sobom. A kada uspeš da budeš zadovoljan sobom i uspeš da dosegneš neki svoj ideal ličnosti i drugi će to umeti da prepoznaju i cene, a tebi više neće biti ni važno njihovo mišljenje.

/

When you step out of yourself and see you through someone’s else eyes, do you like who you see? The answer should always be YES!

Main principle – Don’t try to be the person you think other people would like! You will never succeed to be liked by everyone and for everyone to appreciate you and love you.

The other grand rule – Always try to be the person that you would like.

The only person we should compare ourselves to is our own ideal about who we should be. It is that superhero who we hide somewhere in our subconsciousness mind, from who we drive our power, inspiration, self-confidence, courage and all the attributes that are important to us and we keep striving to attain them.

The only true friendship, maybe, is that one you have with yourself. And when you succeed in reaching some of yours personal ideal, other people will know to recognize that and appreciate it but you will no longer care what their opinion really is.

Ringišpil života

Život je jedan šareni ringišpil. Čas si na vrhu i rukama možeš da opipaš nebo, a već sledećeg trenutka udišeš prašinu. Često ti je muka od svega i samo želiš da sve stane, da siđeš, ali ipak ponovo se penješ i vrtiš, vrtiš, vrtiš u krug i gore i dole i kad ti se najviše vrti u glavi vrištiš od sreće i zadovoljstva i osećaš se kao na krilima neke ptice sa kojom letiš i nemisleći kuda, samo osećaš da si zadovoljan tu gde jesi.

Bez obzira koliko bilo i mučno i teško, makar i zarad samo jednog takvog trenutka spokojtva, radosti i slobode, vredi se uvek iznova vraćati tom ringišpilu boja i života.

Ljubav je važna

Ceo svet može da vas voli, ali vas ta ljubav neće usrećiti. Ono što će vas usrećiti jeste da podelite svu ljubav koja se krije u vama. To je ljubav koja je važna.

Don Migel Ruiz

Znaš onaj momenat kada voljena osoba uđe u prostoriju i ona sva zablista, jednostavno sve se ozari, a najviše ti sam. To je trenutak kada vreme uspori svoje disanje, kada sve što radiš, radiš bez napora, bez umora, bez bola, sve je u savršenoj harmoniji. On ti prilazi, spušta dah na tvoje usne, kao da se budiš iz stogodišnjeg sna i više nikada ne moraš da zažmuriš, jer tvoj san je java.

U ljubavi želim bajku! Želim da dotaknem sve svetle trenutke života, da se ogrejem o čestice prefinjene, tanane sreće, koje vidimo samo ja i moja zaljubljena duša. Želim da se ogledam u očima lepšim od svake lepote, sjajnijim od bisera i većim od svake dobrote. Hrabriju, pametniju, bolju osobu od sebe tražim, da je volim i da svetlim u trenucima čiste sreće u njegovoj duši od ljubavi što plamti, što stvara život i tka san o nas dvoje i večnoj sreći, jer smo jedno drugom sve, i dan i noć i zvezde i sunce i pun mesec u tamnoj noći…

Ljubav je sve.

Zlatna sredina

Za sve je u životu potrebna širina. I da se misli i da se voli i da se shvati i razume, i da se čovek oslobodi ovozemaljskih stega. Uzleteti i ostati negde između duha i tela, putenosti i večnosti. “Sve što činiš čini u slavu Boga.” Lepo zvuči, a možda je i moguće. Ako bismo  dušu poistovetili sa božanskim, kao nečim što je bezgranično, besmrtno i bezgrešno, onda bi recept bio jednostavan: hrani svoju dušu i bićeš bliže Bogu. A šta sa telom? Ništa ne postoji uzalud. Sredina se nameće kao jedino rešenje. Svemu naći meru. Sve što telo traži, mora da ima svoj oslonac ili svrhu u duši, da bi postojala ravnoteža. Nije to ni tako teško kao što na prvi pogled možda izgleda. Jer kada bi samo hranili i zadovoljavali telo, možda bismo neko vreme mislili da nam je super, ali vremenom bismo shvatili, tj. priznali sebi da hranimo prazninu koja postaje sve veća, na mestu gde je nekada obitavala duša. Zato ima puno ljudi koji naizgled imaju sve, ali nisu srećni, ili jesu, naizgled.
Duša bez tela može, a može li telo bez duše? Moje je mišljenje da je svaka forma bez sadržine beskorisna i glupa, a sve što postoji ima svoju svrhu i smisao…
Jasno je da mora postojati i duh i telo, tama i svetlo, noć i dan, dobro i loše, radost i tuga… To je život koji traje uprkos svemu. Uništenje i stvaranje, i čovek u središtu svega. Bog nam je zato dao i dušu i telo, da naučimo da balansiramo, da ne dozvolimo telu da pokvari dušu. Za to je potrebno iskustvo i sloboda duha, moć saznanja i samospoznaje, otvorene oči ali i srce. Istina je jedna: jedan čovek, jedna duša, jedan život, jedna sudbina, jedan smisao za svakoga od nas. Kad pronađeš svoj smisao reći ću ti ko sam.

Zvezda padalica

Tek kada moje srce svom snagom nešto zaželi, a moj razum to prihvati kao dobro i sve emocije su pozitivne, sa dozom straha koji nam poručuje da je to nešto vredno truda, nešto veliko što nam na momente deluje nedostižno, volja zadaje konačan udarac, a moj um se oslobađa i čini sve da ispuni tu želju i postigne cilj.

Čovek je slobodan kada probije sve granice koje je sam sebi nametnuo, kada se ne plaši, kada se ne brine, kada može sve što zamisli, jer ne razmišlja o preprekama, već o mogućnostima, o izborima. Kada izađe iz svoje ušuškanosti i navika i počne da istražuje i kreira.

Kreirajte svoj život od želja svoje duše i pustite mašti na volju. Rođeni smo sa zvezdama u očima, nogama što po zemlji hode, srcem koje doseže zvezde… Pronađite svoju zvezdu padalicu i otkrijte svet beskonačnih mogućnosti. Nije potrebno mnogo želeti, dovoljna je i jedna iskrena želja kojoj se celo biće već raduje i sa radošću prima.

Panta rei… Sve prolazi, sve se menja…/Panta rei… Everything passes, everything changes…

Nemoj se plašiti da izgubiš! U životu nekada nam se čini da nemamo dovoljno, da nikome nije dovoljno stalo do nas, da ne vredimo dovoljno, da ne dobijamo dovoljno… Istina je da imamo samo onoliko koliko smo spremni da damo, da je drugima stalo onoliko koliko je nama samima stalo do nas samih, da vredimo samo onoliko koliko volimo, da dobijamo onoliko koliko možemo da podnesemo.

Život je kao reka, on stalno teče i menja se, jedina konstanta tog kretanja si ti sam. Stoga, ako hoćeš da živiš ispunjen i srećan život, treba i ti da tečeš, da se prilagodiš, naviješ na ritam reke i menjaš. Uhvatiš ritam života i tečeš, skrećeš i okrećeš se onako kako se on uvija, krivuda i teče. Kada postaneš dobar plivač spoznaćeš i svoju kreatorsku moć i shvatiti da ta reka koja te nosi nije stihijska bujica, bez smisla i cilja. Ti si taj koji joj dubiš i oblikuješ korito, određuješ pravac i cilj kretanja. Smisao života si ti!

Život je konstantna promena, poput reke, neprestano teče. Ukoliko mu se opireš, samo se zamaraš i stojiš u mestu, tek kada se prepustiš životnoj sili osetiš punu draž življenja, a nagrada je kada se probudiš u osvit zore, umiješ lice i shvatiš da se tvoja životna reka uliva u more ljubavi…

/

Do not be afraid to lose! In life, sometimes, it seems like we don’t have enough, that nobody truly cares about us, that we are not worth enough, that we don’t get enough… The truth is, we have only as much as we are prepared to give, the others care about us as much as we care for ourselves, we are worth as much as we love, we get exactly as much as we can handle.

Life is like a river, constantly flowing and changing, the only constant of that movement is yourself. Thus, if you want to live fulfilled and happy life you should flow as well, adjust, tune yourself up to the rhythm of the river and change. You catch the rhythm of life and flow, you twist and turn the way life curls, curves and flows. When you become a good swimmer, you will realize your creative power and you’ll understand that the river that carries you is not accidental flood, with no sense and purpose. You are the one who carves and shapes its bedrock, designate the way and purpose of its movement. The purpose of life is you!

Life is a never-ending change, like the river, it constantly flows. If you resist to it, you will only get tired and stay at the same place, but when you surrender to the force of life, you feel the full delight of living, and the reward is that when you wake up at the first dawn, wash your face and realize that your river of life flows into the sea of ​​love…

Upoznaj samoga sebe

Koliko je mala jedna kap vode iz okeana, a opet sadrži u sebi ceo okean. Šta je kap mog postojanja u odnosu na okean života? Kako to lepo kaže Cesarić:

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Ja verujem u sebe. Verujem u prirodu i u Boga, kao bezgraničnu, savršenu, vanvremensku energiju, koja ima svoj cilj i svoje principe. Ona na jednom višem nivou uređuje ovaj svet i pravi ravnotežu. Verujem u kosmičku pravdu i njene zakone koji su isti za sve. Posmatrano iz te perspektive svi smo mi samo broj na mapi bezbrojnih života, ali verujući u sebe i gradeći svoj život svom svojom energijom i voljom, činimo da se i naš broj računa.

Ko sam ja? Koliko puta sam sebi postavila ovo pitanje. Da li sam ja ono što mislim da jesam? Nisam sigurna, jer u svojim mislima sam mnogo više, i hrabra i pametna i pravedna i velikodušna i samouverena i sposobna i spretna i još mnogo toga što su me učili da treba da budem i o čemu sam čitala da su vrline koje uvek vrede, koje su na ceni  i za koje se nekada plaćalo čak i životom. Istina je da su to sve ideali kojima težim i za koje sam sigurna da su izraz duhovnosti i čovečnosti koje su vredne življenja, ali je isto tako istina da tek pred velikim izazovom, u izvanrednim situacijama koje u deliću sekunde mogu zauvek promeniti naš život, naš svet, zaista spoznajemo svoju suštinu i za šta smo sve sposobni. Ako u takvim trenucima uspemo da prepoznamo delić večnosti i iskonske Božanske ljubavi u nama, na dobrom smo putu spoznaje i možda jednoga dana naši ideali postanu deo nas.

Kada izgubiš srce u bezgraničnoj ljubavi, dobijaš beskonačnu radost svog bića. Kada izgubiš iluziju onoga sto misliš da ti treba, dobiješ baš ono što želiš. Kada izgubiš ideju o tome ko misliš da jesi i šta treba da budeš, dobijaš sebe na dar.

Ja sam jedan nesavršeni deo celine, a celina je moj savršeni deo…