Photo by Elina Fairytale on Pexels.com

Šta ti je život!? Danas jesi, sutra te nema…

“Samo jednom se živi! Ne, samo jednom umiremo, a živimo svaki dan…”

Ponekad me obuzme tama, neka moja davna čežnja. Neki crni oblak ciklonski zapreti da će sve dobro što sam ikada imala, sva lepota o kojoj sanjam nestati, samo se istopiti tu pred mojim očima i ja ću propasti u prazninu postojanja koje nije svesnost, a svi moji demoni doći će da se slade ostacima života koji je nekada bio moj. Ja sam Titanik, a moja hrid je moja slabost, slabost da verujem da sam bolja da sam veća od površnog sjaja nečega što drugi misle da je život! A moj život je pesma, moja jutra su geteovska, moje noći su arapske, moji snovi epski, moja ljubav… ljubav večita hrana, prastari lek, smisao u besmislu, čistota rođenja i besmrtnost čistote, ostaće uvek srce svega. I šapat koji me budi u svitanje, zove na molitvu i slavljenje Gospoda za još jedno buđenje, jedino jezik ljubavi razume…

Treba živeti svaki dan, treba slaviti svaki dan, jer svaka noć je mala smrt i ne znamo da li ćemo se probuditi. A onda, sneno buđenje, trag jutarnjeg sunca koji kao da govori: “Sve je dobro” imaš još jednu šansu.

Naše je da živimo svaki dan kao da je poslednji, jer nemamo kontrolu nad sutrašnjicom, a ne možemo više ništa uraditi ni u prošlosti. Ljudima današnjice je oduzeta ova mudrost, smrt je gurnuta pod tepih, sa svih strana šalju se poruke da čovek može da živi večno okamenjen u fitnesima, silikonima, dijetama, kašmiru i svili… Postoji faza u dečijem razvitku kada ona po prvi put razmatraju ideju smrti, sklapaju neke kockice u svojim glavicama. U toj fazi dolaze pitanja: da li ćete ti i tata umreti? Da li ću ja umreti? Šta se dešava kad neko umre? I mnoga druga, u zavisnosti šta dobiju kao odgovor na ova početna. Naše iskustvo sa decom je na kraju dovelo do smeha, jer je mlađa devojčica počela da ponavlja: “Svi ćemo umreti, svi ćemo umreti”, ali ona je to vikala čak sa nekom dozom radosti da smo svi prasnuli u smeh. A zar nije to najispravniji pristup ovom pitanju? Verujem da dete u nekoj svojoj iskrenoj nevinosti i još uvek dušom bliže Bogu nego zemlji, oseća da jedno biće sa jedinstvenom dušom, sa toliko jedinstvenih karakteristika i odlika ličnosti i karaktera, ne može tek tako nestati, istruliti.

Ta oštrica istine, koja je ljudima prošlih vekova stalno visila nad glavom, činila ih je budnim za život i spremnim i za smrt. Živelo se časno i grabio se dan, znalo se koji život je večan i da nikome nije obećan novi dan. Možemo mi da živimo kako hoćemo i da mislimo šta želimo, ali istina se neće zbog nas menjati…

Život je stvar izbora/Life is a matter of choice

Nijedan put kojim se zaputimo u životu nije uzaludan, niti je izabran slučajno i bez razloga. Iz svega učimo i u svemu treba da vidimo smisao – širu sliku. Sve ima svoje značenje i mesto na našem putovanju. Ponovo se vraćam stazom znakova pored puta

Jedan profesor mi je jednom rekao da sami biramo kakvi ćemo biti. Zamislila sam se tada nad tom rečenicom i puno toga shvatila. Ništa nije dato, mi možemo uticati na sve da se promeni i dobije željeni oblik.

Počnimo oblikujući sebe, onako kako želimo, kako će nam biti lagodno u sopstvenoj koži. Počnimo sa tim željenim životom sada, ne čekajući idealne uslove ili da se nešto samo od sebe pojavi. Postavimo sami prilike, iznesimo svoje karte na sto – get dressed for success, a ostalo možemo prepustiti Bogu/Univerzumu/Životu…

Samo usklađeni sa samim sobom možemo promeniti svoj svet. Sami biramo reči kojima ćemo ispisati knjigu svoga života.

Sa verom i ljubavlju živimo život bez straha, do poslednjeg daha.

/

Neither path that we choose in life is in vain, nor it is chosen randomly and with no reason. We learn from everything and we should see sense in everything – the big picture. All the things have their place and meaning along our journey. I return again to the lane of the signs aside the road…

A professor once said to me that we ourselves choose the way we are going to be. That sentence got me thinking and I learned a lot from it. Nothing is ever written in stone, we can influence everything to change and get the desired form.

Let’s start with shaping ourselves, the way we want, in a way that we feel most comfortable with in our own skin. Let’s start that desired life right away, let’s not wait for perfect circumstances or for things just to happen. We can make our own chances, set out our cards on the table – get dressed for success, and the rest put into the hands of God/Universe/Life…

Only aligned with our self we can change our world. We alone choose the words with which we will write the book of our life.

With faith and love we live our life with no fear, until the last breath.

 

Buđenje / Awakening

Život je konstantna promena. Sve oko nas je u cikličnom kretanju, pa i svi procesi u našem telu takođe, i mi kao deo prirode imamo potencijal da se krećemo u tom ritmu. Ako uporedimo ljudsko telo i drvo, vidimo da su u kori drveta upisani godovi, kažu da kora drveta pamti, a isto se kaže i za ljudsku kožu, ipak jedno drvo u samo jednoj godini umre i ponovo se rodi, podari novo seme iz koga može da iznikne sasvim novo drvo, čak i iz posečenog drveta, ako ostane panj, može da nikne nova mladica. Svakoga dana u prirodi možemo videti milion “malih čuda”, zašto mislimo da se ta čuda ne mogu desiti i nama, zar nismo i mi deo te čarobne prirode? Činjenica je da će stresna situacija, povreda, teža bolest… ostaviti ožiljke u nama i po nama, ali je isto tako činjenica da mi sve to možemo prevazići i krenuti iz početka. Mislim da je ključ da se savkoga dana ispraznimo od svih negativnosti koje su nas dotakle toga dana, da se napunimo pozitivnom energijom, bilo kroz druženje sa prirodom ili druženje sa dobrom knjigom, filmom, muzikom, a najlepše je u zagrljaju voljene osobe, i onda zakoračiti u novi dan sveži i okupani dobrim snom, “kao ponovo rođeni” krenuti u novi dan otvorenog uma, otvorenog srca, ispunjeni ljubavlju! Sunce se ponovo rađa, sunce se svakog dana ponovo rađa!

Budi sunce, budi zvezdano nebo, budi reka koja preobražava sve u dobro…

/

Life is a constant change. Everything around us is moving in cycles, all the processes in our body as well, and as a part of the nature, we too have the potential to move in that rhythm. Should we make a comparison between human body and a tree, we notice the rings imprinted in the bark of a tree, they say the bark of a tree has a memory and the same thing is said for the human skin. A tree dies and reborn all in a year, it gives a seed from which a new tree can sprout, even if the tree is cut down, if the stump remains, a new offspring will arise. Every day we can witness to a million “little wonders” in the nature, why do we think these wonders don’t happen to us too, aren’t we a part of that miraculous nature? The fact is that a stressful situation, an injury, a bad sickness… will leave scars within us and on us, but it is also a fact that we can overcome it all and start all over again. I think that the key is to clear from all the negativity we have encountered during a day, then to fill up with a good energy, whether from being in the nature or spending time in a company of a nice book, a movie, listening to a music, and the most beautifully in someone’s loving hug, and then step into a new day fresh and renewed with the good night sleep, “like a reborn” welcome a new day with an open mind, open heart, filled with love! The sun comes out again, the sun comes out again every day!

Be the sun, be the sky full of stars, be a river that transforms everything into good…

Verujući / Believing

“Bog je u tebi i svuda oko tebe. Ne u oblicima od drveta ili kamena. Zagrebi bilo koje drvo i on je tu, pomeri bilo koji kamen i njega ćeš naći.” Veruje se da su ovo istinite reči istorijskog Isusa.

Život je čin vere, zato ga i ne možemo objasniti, uvek će nas iznenaditi nečim novim i nedokučivim. Baš kao što smo i mi sami deo njega, nedokučivi i neistraženi do kraja. Dokle god ne odgonetnemo sebe nećemo znati odgovor na vekovna pitanja: šta je život? Odakle dolazim? Kuda idem? Istina je dostupna onima koji veruju. Samo tako ovaj svet ima neki smisao.

Tata mi je često govorio: „Ne beri cveće po Jupiteru“. Šta ja tu mogu, volim taj miris zemlje neke daleke, koja postoji samo u mom srcu. Ne mogu ni da zamislim kakav bi mi život bio da nisam otkrila te daljine. Ja nisam od ovoga sveta i ne mogu da ga shvatim. Zato žudim za mirisom toploga leta i nestvarom moga sveta.

Verujem da je važniji taj unutrašnji svet koji otkrivamo i oblikujemo ceo život od svega što nas okružuje. Verujem da je ključ života u nama, dok nam proživljena iskustva služe kao putokazi, tzv. znakovi pored puta, koje ako umemo da prepoznamo mogu da nam budu odlični vodiči na putu u središte srca, odn. duše. A duša sve zna, samo je treba umeti čuti i verovati u njenu veličinu i snagu.

/

“God is in you and all around you. Not in the forms of wood or stone. Scrape any tree and he is there, move any stone and you will find him.” These are believed to be the true words of the historical Jesus.

Life is an act of faith, that’s why we can’t explain it, it will always surprise us with something new and incomprehensible. Just as we are a part of it, incomprehensible and unexplored to the end. Until we figure out ourselves, we will not know the answer to the age-old questions: what is life? Where do I come from? Where am I going? The truth is available to those who believe. This is the only way this world makes sense.

Dad often told me: “Don’t pick flowers on Jupiter.” I can’t help it, I love that smell of a distant land, which exists only in my heart. I can’t even imagine what my life would be like if I didn’t discover those distances. I am not of this world and I cannot understand it. That is why I long for the smell of a hot summer and the unreality of my world.

I believe that the inner world that we discover and shape our whole life is more important than everything that surrounds us. I believe that the key to life is within us, while the lived experiences serve us as signposts, the so-called signs alongside the road, which if we can acknowledge them can be a great guides on the way to the center of the heart, of our soul. And the soul knows everything, you just need to be able to hear it and believe in its greatness and strength.

Tijana Stupljanin