Straight-away the ideas flow in upon me, directly from God, and not only do I see distinct themes in my mind’s eye, but they are clothed in the right forms, harmonies, and orchestration.
—Johannes Brahms

/

Ideje se neposredno ulivaju u mene, direktno od Boga, i ne samo da u očima svog uma vidim jasne teme, već su one obučene u prave forme, harmonije i orkestracije.

– Johanes Brams

Umetnost je razgovor duše i Boga. Ona nam prenosi važnu poruku o stvaranju i večnosti. Govori nam, ko ume da čuje, da svi nosimo isti izvor u sebi. Božanska priroda koja stvara, koja ne poznaje granice i nema rok trajanja. To sveto mesto koje nas ispuni kada stvaramo, prenosi se direktno sa duše na dušu. Zato mnogima promakne ta lepota, taj neprocenjivi trenutak čiste emocije koja nas povezuje sa celom Vasionom, sa svim umetnicima pre nas i sa svima onima koji će doći. Kroz umetnost možemo da doživimo, da osetimo beskonačnost.

Umetnost je potreba duše. Ljudi su stvarali umetnost i kada toga nisu bili ni svesni. Izražavanje kroz oblike i boje je dolazilo prirodno, spontano. Taj božanski deo nas je oduvek tražio da se izrazi.

Kao zrela žena počela sam da osećam nešto kao čežnju za kreativnim izrazom. Odjednom me je sve vuklo ka tome da želim da stvaram, tako je i nastao ovaj blog, odjednom me ponovo zanima umetnost u svim formama i oblicima.

Jednoga dana vidim objavu na fejsbuku da jedna slikarka drži časove slikanja, pozovem je i dogovorim sa njom čas za mene i moju ćerku, koja obožava kreativne stvari. Nisam ni znala da umem da nacrtam ceo portret. Od srednje škole se nisam igrala sa crtanjem i slikanjem, a crtala sam nekada puno. Potpuno sam zapustila taj deo sebe, a osećaj kada se “izgubiš” u nekom prostoru u sebi i samo prepustiš stvaranju, je jedna posebna vrsta meditacije i moja duša je presrećna što sam joj dopustila da se igra. A kada je duša srećna, ona onda i slika i igra i peva i ne prestaje da stvara.

/

Art is the need of the soul. People were making art when they were not even aware of it. Expression through shapes and colors came naturally, spontaneously. That divine part of our being was always looking to express itself.

As a mature woman, I began to feel something like craving for creative expression. Suddenly everything was pulling me into wanting to create, that’s how this blog came about, all of a sudden I’m rediscovering my interest for art in all forms and shapes.

One day I see a post on Facebook that an artist holds painting classes, I call her and arrange with her an hour class for me and my daughter, who loves creative things. I didn’t even knew that I know how to draw the whole portrait. I have not played with drawing and painting since high school, and I used to draw a lot. I completely abandoned that part of myself, but the feeling of “losing” yourself in some space within and just letting go of creation is one particular kind of meditation and my soul is overjoyed that I let it out to play. And when the soul is happy, then it also paints and plays and sings and does not stop creating.