Photo by Athena Sandrini on Pexels.com

Tvojim stopama

Probudio sam se tog jutra bunovan, sanjao sam da te dozivam, oče, da te tražim po pustoši razbijenih iluzija, samo da bih ti rekao: sada kada nam se tragovi u pesku sustižu, sada kada si samo senka sećanja, sada si mi bliži nego ikada, sada te tek razumem, sada znam ko si ti, a ko sam ja. 

Išao sam ka nečemu, a da ni u najdubljim razmišljanjima nisam mogao pojmiti šta je to. Ili sam možda od toga bežao? Pamtio sam ga kao strogog oca, zatvorenog, koji je bio potpuno van mog sveta. Mislio sam da tako treba živeti, bio sam poslušan sin, ali onoga trenutka kada sam otišao od kuće, više se nisam osvrtao. Tek kada je zauvek otišao, shvatio sam da ga nisam ni poznavao. Kako sam onda mogao spoznati sam sebe?

Nisam više bio sin. Tresnulo me je saznanje da sam predugo lutao po bespućima života koga sam zvao svojim, a sada shvatam da je najmanje bio moj. A onda mi se dogodila i ta “najveća radost” u životu čoveka, postao sam otac! Da mi je barem neko nekada rekao koliko je to velika odgovornost i koliko se tvoj život menja, ako sve radiš kako treba, naravno. Svaka reč, svaki pokret, svaka misao, svaka odluka više ne pripada tebi i ponovo si na početku.

Tijana Stupljanin

Tata

Koliko se snage i ljubavi krije iza reči tata?

Obično je majčinska ljubav ta o kojoj se govori kao simbolu univerzalne, bezuslovne ljubavi, ali za jednu devojčicu ljubav oca je sve, ceo njen svet se gradi na toj ljubavi.

Ja sam tatina ćerka; imam njegove oči, njegov stas, njegov hod… Povlačim se u sebe i ćutim kad me nešto tišti, baš kao i on. Volim iskreno i duboko i verujem u dobro u ljudima, i o poštenju i o doslednosti naučila sam od njega. On je bio heroj mog detinjstva, koji zna sve i može sve.

Naučio me je da pitam, da tražim odgovore. Sećam se svih naših šetnji kroz prirodu… Koji je ovo cvet, koje je ono drvo, gde žive životinje, koji su datumi i mesta značajni za istoriju, za naš narod… Probudio je u meni večitu žeđ za znanjem, ljubav prema životinjama i prirodi, potrebu za samostalnošću…

Pamtim sve njegove lekcije, a bilo je i onih malo grubljih, sirovijih, koje su ipak našle mesto u mom odrastanju.

Nema snažnije stvari od očevog zagrljaja i nema veće stvari od ljubavi jedne devojčice prema svom tati.